Ostavite E-mail za primanje obavijesti
Pratite nas na Facebook-u

logo - blackbox
 
 

back

Ivana Sudar
(BiH)

Opis događaja na dnu stranice

 
 
PLEASE SCROLL DOWN
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
 
 
 
Ivana Sudar
 
 
Ivana Sudar

Izložba crteža ''Slikovnica za odrasle i izopačene''
Otvorenje izložbe 02.02.2012., Galerija BlackBOX, Sarajevo
_________________________________________________________________

Dadiljina slikovnica... Definišimo je kao niz ikoničkih prikaza, dopunjen kratkim narativnim opaskama. Suštinsko pedagosko sredstvo, namjenjeno pripitomljavanju infantilnih, svježih i nadasve nepouzdanih impulsa. Usuđujemo se reći da slikovnice temeljno utvrđuju društvenu disciplinu, usađujući stroge i precizno podešene receptore stvarnosti; njenih rituala, procesija, anomija, slojeva prepunjenih morbidnim kapacitetima... Znamo, ali teško prepoznajemo sve to. Slikovnice su nas odveć dobro pripremile. Adaptirani smo. Nepokretni. Sklerotični. Cinično odsječeni od svijesti da je socijalno polje samo imaginacija. Dobro posložen red slikovnice čini svoje. Nerazdvojni smo od nje.
Ipak, među nama neko ne želi da pristane na adaptaciju. Ljuti se. Bolje vidi. Strašno se ljuti. Često poseže za slikovnicom. Lista je, lista, lista... Počinje da trga stranice. Šara ih, boji, dopisuje... Obesmišljava slikovnicu. Čini je drugačijom. Dijagnostifikujućim listom inicijalne greške. Rijetki su oni koji imaju blagotvornu sposobnost kreativne destrukcije slikovnicom zadate ikoničnosti. Prepoznaćete ih po naročito naoštrenoj olovci.
Ivana Sudar stoji na strani privilegovanih. Njena slikovnica živi životima hiljada slika, hiljada djevojčica. Nedovršena je, stoga savršena. Slikovnica bez pedagoške namjere. Samo precizna dijagnoza. Sve je lično u njoj. Autentično. Oslobođeno. Izvan stegnutosti nametnutih korica. Zastrašujuća slikovnica.
Mreže linija, osijenčena područja, polutanske figure, oniričke inscenacije, mekane boje prelivene nad drastičnim trenucima... Ivana zna da je slikovnica trik. Opsjena. Perceptivna prevara koja navodi na neupitno ponavljanje modela. Umjetnica joj suprotstavlja sintaktički nemir. Svaki motiv dotjeran je do kraja, do značenjskog loma. Igra na mjestu utvrdjene repeticije. Slike i riječi... Igra, igra, igra... Olovka siječe, iscrtavajući situacije prepoznavanja. Tragove prekrivaju nanosi boje. Kroz njih Ivana ponovo siječe. Boja i to zaklanja...
Dijagnoza ima različite ritmove. Ništa nije unifikovano. Složena je to igra. I opasna. Niko ne može da zna šta je u samom temelju slikovnice. Kakva strašna istina tamo počiva? Čini se da je vrijeme za hrabro suočenje. Otuda, ne dirajte Ivaninu olovku. Nikako!... Dražen to najbolje zna.

Dragan Čihorić


Igra i ništa drugo jeste temeljni supstrat navike. Hranjenje, spavanje, odjevanje, higijena, moraju biti utisnuti u opiruće malo stvorenje elegantnim pristupom, uparujući se s ritmom dadiljinih čitanja. Navika preuzima život kao bezazlena igra, ali u navici, makar i u najsklerotičnijem obliku iste, element igre opstaje do kraja.

                                                      Valter Benjamin, Igračke i igra  1928.

 
 
Copiryght © BlackBOX 2010. All rights reserved