Dženat Dreković

Izložba fotografija "Mačkotaur"

''Mačkotauri dolaze''
Autor teksta Faruk Šehić

Rijetko kada u literaturi uspijevaju neologizmi, posebno je to rijetko u poeziji. Pošto je prošlo vrijema literarne avangarde, eksperimentisanja s jezikom, i pošto je autor postao prizemniji, i iskreniji prema svome čitaocu. Od mnogih neologizama u našoj književnosti ja sam zapamtio samo dva. Prvi pripada Damiru Uzunoviću i nalazi se u njegovoj zbirci pjesama Ljudi i ptice. Taj neologizam je: pticost.

Drugi neologizam je djelo Kemala Mahmutefendića: mačkotaur iz pjesme Mačka u kojoj se posmatrač i mačka stapaju u jedno biće za samo nekoliko trenutaka. Ostao mi je u memoriji taj neologizam, kao nešto drago i lijepo. I neki dan sam ga izvukao iz sjećanja kada mi je Dženat Dreković poslao svoje fotografije sa mačkama kao centralnim junacima. A moj zadatak je bio da nešto napišem o mačkotaurima na Dženatovim fotografijama.

Glavni mačkotaur se nalazi na plakatu same izložbe. Tu fotografiju sam vidio otprije. Na većini fotografija mačke poziraju, tj. gledaju u Dženatov objektiv. Tako se na svakoj takvoj fotografiji Mahmutefendićev mačkotaur u potpunosti opravdava, jer se mačka i fotograf gledaju, i za nekoliko trenutaka postaju jedinstveno biće, koje u Mahmutefendićevoj pjesmi nestaje tako što čovjek lupne petom, i mačkotaur iščezne kao mjehur od sapunice.

Ovo je strogo tematska, izložba s konceptom, u kojoj se kroz mačke priča priča o našoj stvarnosti. Svaka fotografija nosi drukčiji naboj i težinu. Od socijalnih, političkih, ratnih, postratnih do onih mističnih, nadrealnih, snovitih i skroz nježnih i intimnih značenja, koje možemo ovdje iščitati.

Mačke pričaju naše priče, ali i govore štošta o svojim svjetovima, u koje mi, ipak, ne možemo prodrijeti tako lako, jer ne govorimo tajni mačiji jezik, i ne znamo odgonetnuti tragove, koje njihove šape ostavljaju u snijegu, ili pijesku.

Mačkotauri Dženata Drekovića pričaju priču o današnjem Sarajevu (i Bosni, ako je Sarajevo njegova metafora) kroz crno-bijelu fotografiju. Na jednoj fotografiji mala crna mačka, na nekoj nadstrešnici, posmatra nas, smiješna i oprezna. Ona je simpatično i divlje minijaturno božanstvo, mala boginja malih životnih trenutaka.

Treba ući u paralelni svijet Dženatovih i sarajevskih mačaka. Zamisliti se u poziciji u kojoj zaista postaješ mačkotaur. Taman da to traje manje od sekunde. Onaj trenutak snatrenja koji u tebi može da pobudi istinska umjetnost. A za to se treba zahvaliti čupavim modelima s nepoznatim mačijim imenima, i fotografu Dženatu Drekoviću.